U konfucijanskoj, kineskoj budističkoj i taoističkoj etici, sinovska pobožnost je vrlina poštovanja prema roditeljima, starijima i precima.
Šta je sinovska pobožnost?
Xiao, ili sinovska pobožnost, je stav poštovanja prema roditeljima i precima u društvima pod uticajem konfucijanske misli. Sinovska pobožnost se dijelom pokazuje kroz služenje roditeljima.
Ko ima sinovsku pobožnost?
Kineski filozof Konfučije (551-479 p.n.e.) je najodgovorniji za to da xiao postane ključni dio društva. On je opisao sinovsku pobožnost i argumentovao njenu važnost u stvaranju mirne porodice i društva u svojoj knjizi "Xiao Jing", takođe poznatoj kao "Klasik Xiaoa" i napisanoj u 4. veku pre nove ere.
Šta je sinovska pobožnost i ko ju je stvorio?
Pobožnost sinovske je podučavao Konfučije kao dio širokog ideala samokultivacije (kineski: 君子; pinyin: jūnzǐ) prema savršenom ljudskom biću. Moderni filozof Hu Shih je tvrdio da je sinovska pobožnost dobila svoju središnju ulogu u konfučijanskoj ideologiji tek među kasnijim konfucijastima.
Šta je učinila sinovska pobožnost?
Sinovska pobožnost je čast i poštovanje koje djeca iskazuju svojim roditeljima, bakama i djedovima i starijim rođacima… Sinovska pobožnost je viđena u mnogim istočnim kulturama kroz potčinjavanje željama roditelja. Oni moraju pomoći starima čineći ih sretnima i udobnim tokom posljednjih godina života.
