Endokrini disruptori se nalaze u mnogim svakodnevnim proizvodima, uključujući neke plastične boce i posude, obloge metalnih konzervi za hranu, deterdžente, usporivače plamena, hranu, igračke, kozmetiku i pesticide. … Hemikalije koje ometaju endokrini sistem izazivaju štetne efekte kod životinja.
Da li je endokrini poremećaj stvaran?
Poremećaj endokrinog sistema može nastati na različite načine. Neke hemikalije imitiraju prirodni hormon, koji zavarava tijelo da pretjerano reaguje na stimulus (npr. hormon rasta koji rezultira povećanjem mišićne mase) ili reaguje u neodgovarajuće vrijeme (npr. insulin kada nije potreban).
Koji su neki primjeri endokrinih disruptora?
Ovo uključuje poliklorisane bifenile (PCB), polibromirane bifenile (PBB) i diksone. Drugi primjeri endokrinih disruptora uključuju bisfenol A (BPA) iz plastike, dihlorodifeniltrikloretan (DDT) iz pesticida, vinklozolin iz fungizida i dietilstilbestrol (DES) iz farmaceutskih agenasa.
Zašto bi bilo teško dokazati endokrini poremećaj?
Zato što je istorijski gledano bilo vrlo teško dokazati da su zdravstveni problemi eksplicitno uzrokovani endokrinim disruptorima. Neetično je namjerno izlagati ljude visokim dozama potencijalno toksičnih kemikalija, pa je većina istraživanja endokrinih disruptora rađena na glodavcima.
Jesu li hemikalije endokrini disruptori?
Hemikalije koje ometaju endokrini sistem (EDC) su egzogene hemikalije koje ometaju djelovanje hormona, čime se povećava rizik od štetnih zdravstvenih ishoda, uključujući rak, reproduktivna oštećenja, kognitivne deficite i gojaznost.
