Sažetak lekcije. Stigmatizacija je vrsta sramote koja može navesti počinitelja da počini još zločina u budućnosti, dok reintegrativno sramotenje predstavlja počinitelja s neodobravanjem njegovih vršnjaka, ali razumijevanjem da mu je dozvoljeno da se vrati grupa nakon što je prepoznala posljedice i utjecaj njegovih postupaka.
Šta je stigmatsko sramotenje?
Stigmatsko sramotenje je ono što američke sudije koriste kada natjeraju prestupnika da postavi znak na svom imanju s natpisom "ovdje živi nasilni prestupnik", ili naljepnica na braniku na njegovom autu koja kaže "Ja sam pijani vozač". Stigmatično sramotenje je osmišljeno tako da počinitelja izdvoji kao izopćenika do kraja života počinitelja.
Šta je koncept reintegrativnog sramotenja?
U kriminologiji, teorija reintegrativne sramote naglašava važnost srama u krivičnoj kazni. Teorija smatra da se kazne trebaju fokusirati na ponašanje prestupnika, a ne na karakteristike počinitelja.
Koja je razlika između stigmatizacije i reintegrativnog sramotenja?
Stigmatizacija je sramota bez poštovanja; počinilac se tretira kao loša osoba. Stigmatizacija je neoprostiva-prestupnik je trajno ostavljen sa stigmom, dok je reintegrativna sramota opraštanje-ceremonije za potvrdu devijantnosti se prekidaju ceremonijama za decertificiranje devijantnosti.
Ko je rekao da sramota može biti ili stigmatizirajuća ili reintegrativna?
Odeljak 1: Opis teorije Reintegrativno sramotenje je prilično nova teorija sama po sebi. Prvi put ju je kreirao 1989. John Braithwaite kao alternativu teoriji etiketiranja.
